Savršeni mač Honjo Masamune

Na 06 Listopad 2015.

Katana ili samurajski mač, poznat je u cijelom svijetu kao savršeno dizajnirani mač. Osim što je bila simbol samurajske klase, katana je također i simbol japanske kulture i njihov nacionalni ponos.

Krajem 19. stoljeća i promjena u japanskom društvu koje su imale cilj približite Japan suvremenom svijetu, mnogi samuraji su se pobunili kada je vlada donijela odluku da im se uskrati pravo u javnosti nositi katane kao simbol njihove klase. Čak i nakon gubitka prava na nošenje mačeva u javnosti, samurajske obitelji su i dalje nastavile s tradicijom čuvanja i štovanja mačeva svojih predaka.

Međutim, na kraju drugog svjetskog rata i okupacije, Amerikanci su tražili da i sva japanska kućanstva predaju sve oblike oružja, uključujući i dragocjene mačeva predaka koje  su nasljeđivali.

Iako je to pravilo kasnije preinačeno i obiteljske katane su mogle zadržati, mnogo je štete već bilo učinjeno i tisuće oružja se rastopilo ili su ih američki časnici uzeli kao trofeje. Među tim izgubljenim mačevima bio je Honjo Masamune, primjer najboljeg i savršenog mača ikada napravljenog.

480

Ime mača potječe od čovjeka koji ga je napravio Goro Masamune (1264 g.–1343 g.). Masamune je priznat kao najbolji kovač mačeva u japanskoj povijesti, a njegovi mačevi odlikovali su se sa neusporedivom kvalitetom i ljepotom. Njegovi mačevi su bili izvanredni iako su bili rađeni u vremenu kada je čelik sadržavao mnoge nedostatke. Zahvaljujući svojoj vještini svi mačevi koje je napravio nosili su njegovo ime Honjo Masamune.

Jedna od legendi o Masamuneu odnosi se na rivalstvo sa drugim majstorom kovačem Sengo Muramasa. Obojica su izradili vrhunske mačeve i testirali njihovu kvalitetu pored potoka. Muramasina oštrica presjekla je sve što je dodirnula, posebice ribe i lišća. Nasuprot Masamunove oštrice koja je sjekla samo lišće, a od ribe se odbijala. Muramasa je to uzeo kao znak da je njegov mač bolji o počeo se naslađivati. Međutim, lutajući svećenik je sve to promatrao i objasnio im da je ipak Masamunin mač ipak superiorniji jer nije sjekao nepotrebno, odnosno živa bića. Muramasin mač koji je sjekao sve što je dotakao pokazao je svoju krvi žednu i zlu prirodu. Tu je došlo do vjerovanja da Muramasin mač mora osjetiti krv prije nego ga se vrati u korice. Ako nije bilo neprijatelja čak je i vlasnik sam sebe mora ozlijediti kako bio ugasio njegovu žeđ za krvlju.

Druga anegdota o maču Honjo Masamune govori o čovjeku koji ga je posjedovao. Riječ je o Honjo Shigenaga (1540 g. -1614 g.) koji je bio general Uesugi klana na sjeveru Japana. Shigenaga je došao u posjed Hojo Masamunea tijekom četvrtke bitke na Kawanakajima (1561 g.), jedne od najvećih bitaka tog vremena. Honja Shigenagau je napao neprijateljski časnik koji je baratao s Honjo Masamune. Tijekom dvoboja mač prepolovi Honjoinu kacigu na pola, ali samuraj preživi dvoboj i zadrži pravo nam mač koji od tada nosi njegovo ime. Međutim, Honjo je imao financijskih problema i 1595 g. je bankrotirao. Kako bi došao do novaca Honjo prodaje mač obitelji Toyotami koja je u to vrijeme vladala Japanom. 5 godina kasnije obitelj Toyotami pada pod novim šogunom Tokugawa Ieyasu.

Ieyasu od mača radi simbol svoje dinastije i prenosi se od šoguna do šoguna narednih dva i pol stoljeća. Čak i nakon pada vladavine šoguna 1868 g. mač ostaje u privatnoj zbirci obitelji Tokugawa. Do kraja drugog svjetskog rata mač je bio u posjedu Tokugawa Iemasu koji je u to vrijeme bio predsjednik House of Peers, (japanske predratne varijacije na House of Lords).

Honjo Masamune

Kada je saveznička okupacijska uprava zahtijevala da i svi obiteljski mačevi moraju biti predani, mnoge su ugledne obitelji prosvjedovale, bile ogorčene i bijesne na taj zahtjev. Ali, Iemasu je odlučio djelovati kako glas razuma i među prvima je predao kolekciju mačeva obitelji Takugawa među kojima je bio i Honjo Masamune. Kolekciju mačeva je predao u policijsku postaju Mejiro u prosincu 1945. godine, a preuzeo ju je američki narednik 7. konjičke pukovnije čije je ime zabilježeno na „Coldy Bimore“. Međutim, podaci iz 7. konjičke pukovnije ne pokazuju da je čovjek tog imena ikada služio u toj postrojbi. Vjeruje se da je to bio najvjerojatnije iskrivljeni fonetski pravopis imena tog čovjeka.

I to je bio zadnji zapit o slavnom maču Honjo Masamune.

Moguće je da je bio rastopljen kao i mnogi drugi mačevi. Naime, na taj način se američka vojska rješavala gomile preuzetih mačeva. Druga vjerojatnost je da je završio kao trofej nekom američkom časniku, koji je možda bio svjestan ili nije bio svjestan da je došao u posjed legendarnog mača iz Tokugawine zbirke.

Sve svemu došlo je do gubitka tog savršenog mača koji ima neopisivu vrijednost i tragedije ne samo za Japan već i za sve one koji poštuju samurajsku tradiciju i mističnu prirodu katana.

Zanimljivo je da Masamunin 24. generacijski potomak, Tsunahiro Yamamura i dalje proizvodi katane, (ali i noževe i škare) u gradu Kamakura.

Dodaj komentar

Sigurnosni kod
Osvježi