10 zanimljivosti o katani

Na 06 Svibanj 2017.

Katana je danas najpopularniji mač, te o njoj postoje mnogi mitovi i legend, ali i poneka netočna uvjerenja. Zvali su je duša samuraja i još u sebi sadrži dozu mistike. Njezina je povijest vrlo bogata iz koje su izašle na stotine priča koje su je možda prikazale u krivom svijetlu. Evo nekoliko činjenica o tom slavnom maču.

10. Katana nije jedino oružje samuraja.

Katana je najpoznatiji samurajski mač, ali ona je samo jedan od mačeva mnogo većeg arsenala oružja kojeg su koristili drevni japanski ratnici. Prvi mač poznat u Japanu bio je chokuto. Imao je ravnu oštricu i bio je sličan kineskim mačevima. Njihove oštrice bili su manje napredne u usporedbi s kasnijim katanama, te su se lakše lomile u bitkama. Postepeno su se oštrice preobrazile iz ravnih u zakrivljene, te su postale čvršće i teže su se lomile, da bi konačno nakon dugotrajnog nasljeđa došlo do pojave katane kakvu danas poznamo.

U bitkama samuraji su vrlo vješto koristili različite vrste mačeva ovisno o potrebi. Na primjer, u borbi protiv konjice koristio se dugi mač naziva nondachi. Sama oštrica mu je bila preko jednog metra dužine. Drugi mač koji se koristio u borbi protiv konjice bio je nagamuki, koji se razvio od nondachia. Za nagamuki se može reći da je hibrid između mača i polearma, s dužinom oštrice oko 1,2 metra i dugačkom drškom. U širokim zamasima i udarcima tim oružjem rušili su se jahači s konja.

Poneki japanski mačevi bili su vrlo slični katanama, primjerice tachi koji je bio predak katane. Tu je još i uchigatana koja je došla iz nižih klasa, da bi na kraju visoko kvalitetne uchigatane postepeno postale katane. Manja verzija katane je wakizashi koji se nosio u paru s katanom.

anticka katana

Izvor slike: Emmanuel H.

9. Izrada mača uz vjerski obred.

U davna vremena majstori kovači bili su najcjenjenija zanimanja. Dobri kovači dobivali su priznanje da izrađuju oštrice za samog cara. Bili su to rijetki trenuci povezanosti manualnog radnika i cara. Prema povijesnim navodima izrada mača bila je okružena i vjerskim obredima. Primjerice, prije početka kovanja mača, kovač se morao pročistiti Shinto obredima koji su uključivali post i seksualnu apstinenciju. Ponekad je process uključivao i hodočašće. Tijekom kovanja prostor bi bio označen konopcem što je označavalo sveti prostor.

Kovač bi tijekom cijelog procesa nosio haljinu Shito svećenika. Svaki dan bi stajao pod hladnim slapom i recitirao molitve ili ako slap ne bi bio dostupan prolijevao bi se kantama hladne vode određeni broj puta.

Izrade oštrica mogle su potrajati mjesecima i kovač je morao obrede ponavljati svakodnevno. Tijekom procesa izrade ženama nije bilo dozvoljeno prići blizu kovačnice jer se smatralo da mogu biti nečiste uslijed menstruacije, niti je majstoru bilo dozvoljeno imati kontakt sa ženama iz istog razloga.

Kako je vjera bila vrlo važan dio prilikom izrade mačeva, postojale se mnoge priče o božanskim intervencijama koje su pomagale kovačima u njihovom poslu.

Tsuba fuchi tsuka ito

Izvor slike: Samuraiantiqueworld.

8. Oštrica je samo jedan dio vrijednosti mača.

Čak i oštećeni mač izrađen od ruku priznatih kovača vrijedi više od potpuno novog mača slabije kvalitete. Oštrice najpoznatijih majstora u Japanu smatraju se nacionalnim blagom i imaju neprocjenjivu vrijednost. Ali, i ostali dijelovi mača imaju ulogu u određivanju ukupne vrijednosti, te su bili izrađivani od drugih obrtnika umjetnika. Za kolekcionare, tsuba (zaštitnik za ruke) može ponekad imati istu vrijednost kao i sama oštrica, te može vrijediti nekoliko tisuća dolara. Zatim tu mogu biti i ukrasne korice ili neki drugi dijelovi katane koji mogu povisiti ukupnu cijenu mača na aukcijama.

7. Poliranje je jednako važno kao i kovanje.

Za vrhunski mač potrebno je oboje. Nakon što se kovanjem stvorila oštrica, kreće se na poliranje kako bi se dobio sjaj i mač pretvorio u umjetničko djelo. Potrebna je velika vještina kako bi se izvukla maksimalna ljepota poliranjem. Današnji majstori koji žele postati licencirani prolaze petogodišnje školovanje, a najbolje majstore japanska vlada smatra živim nacionalnim blagom.

broba samuraja

Izvor slike: Lepidlizard.

6. Ipak nije toliko važna.

Šogun Tokugawa rekao je da je katana duša samuraja, ali u stvarnosti na bojnom polju nije bila najvažnije oružje. U počecima, samuraji su sve više oslanjali na streličarstvo, odnosno na luk i strijelu. Kasnije se japansko ratovanje fokusiralo na konjicu, gdje je koplje bolje odgovaralo vojniku na konju jednako kao i pješaku koji se borio protiv konjanika.

Konačno pojavom vatrenog oružja način ratovanja se u potpunosti promijenio, te je uloga plemenitog ratnika smanjena. Potreba za katanom je također smanjena, te su mačevi postali statusni simbol i označavali su više društveni položaj nego što su služile u borbama.

5. Testirane su na leševima i kriminalcima.

Tijekom razdoblja Edo došlo je do pojave službenog odjela od strane vladajućih za određivanje kvalitete oštrice. Uz uobičajeni tameshigiri majstori mačevaoci testirali su oštrice na tijelima pogubljenih, te moguće i živih zločinaca. Bilo je različitih dijelova tijela na kojima se testiralo sječenje, od gležnja do trupa. Čak i testiranje sječenja kroz nekoliko nagomilanih tijela. Testiranja koja su bila skupa naručivali su kupci mačeva i ako bi se oštrica pokazala moćna, vrijednost mača bi se povećala. Ispitivanja su se također radila i na starijim mačevima kako bi se dokazala njihova vrijednost. Navodno jedna oštrica iz 16. stoljeća je bila testirana za sječenje kroz sedam tijela odjednom.

Naravno, uspješni testovi povećavali su vrijednost mačeva, ali bilo je i neuspjelih pokušaja koji su činili suprotni efekt, odnosno umanjili vrijednost mača. Postojale su i priče o kriminalcu koji je rekao ako će biti osuđen na smrt od mača da će progutati kamen kako bi oštetio oštricu.

tameshigiri

Izvor slike: Heibonsha.

4. Stare su bolje od novih.

Ispitivanja provedena u razdoblju Edo (1603-1868) pokazivala su da su oštrice proizvedene prije 1530. godine bila znatno bolja od onih proizvedenih kasnije. Smatra se da je to posljedica pojave baruta kada su oštrice postepeno gubile svoju kvalitetu. Dolazi do novog način ratovanja i nema više masovne potrebe za visoko kvalitetnim mačevima i mnoge stare tehnike kovanja superiornih mačeva počele su se gubiti.

Zatim Japan ulazi u razdoblje relativnog mira, te pojedini kovači više pažnje posvećuju dizajnu neko moći sječenja prilikom izrada mačeva. Mnogi kovači u potrazi za poslom dolaze u veće gradove te se njihovi stilovi postepeno miješaju, a gube se izvorne tehnike i mnoge stare škole kovanja postepeno nestaju.

3. Moderna katana.

Uvidjevši da će tradicionalno izrađivanje mačeva nestati, ako se nešto ne poduzme osnovana je organizacija Token Kai 1900. godine u svrhu istraživanja i očuvanja tradicije izrade mačeva. Organizacija je ponovno oživjela interes za japanske mačeve, te potaknula organiziranje mnogih sličnih skupina. S početkom Drugog svjetskog rata istraživala je tehnike izrade za masovnu proizvodnju Gunto-a, mačeva sličnih katanama koji su bili dodijeljeni časnicima japanske vojske.

Nakon Drugog svjetskog rata američka okupacija uvela je zabranu na proizvodnju i posjedovanje mačeva do 1953. godine. Nakon što je zabrana ukinuta, interes je ponovno oživio. Godine 1960. osnovano je društvo za očuvanje japanskih mačeva koje je pomoglo oživjeti drevne tehnike i sustav za izradu tamahagane čelika potrebnog za autentične oštrice.

Današnji licencirani kovači u modernom Japanu moraju izrađivati oštrice baš kako se to radilo prije 1000. godina. Društvo također strogo regulira stvaranje novih oštrica kako bi se osiguralo da su modern katane superiornije od onih prije 500. godina.

2. Umjetnost izrade umire.

Unatoč obnovljenom interesu za japanske mačeve, izvorna umjetnost polako umire. Ironično, ali djelomično je razlog strogih zahtijeva istog društva koji su pomogli u početku spasiti japanske mačeve.

Samo licencirani japanski kovač može stvoriti japanski mač, ali potrebno je pet godina kako bi se izučio zanat. Nakon toga, certificirani kovač još treba nekoliko godina kako bi izgradio reputaciju. Svake godine stotine certificiranih kovača šalje svoje radove na procjenu kako bi u jakoj konkurenciji postigli što više mjesto. Više mjesto znači i veću vrijednost njihovih mačeva. Samo prvih 30 majstora moći će živjeti od svoje umjetnosti.

Osim toga, vlada u Japanu regulira broj mačeva koliko ih je dozvoljeno napraviti godišnje kako bi se očuvala kvaliteta. Licencirani kovač smije napraviti najviše dva duga ili tri kratka mača mjesečno. Time potezom se osigurava da kovači posvete maksimalnu pažnju svakoj oštrici koju izrađuju. Taj broj vlada je izabrala nakon analize radova starijih slavnih kovača, koliko mi je prosječno trebalo vremena za izradu savršenih oštrica. Međutim, mnogi kovači mogu proizvesti i duplo više oštrice bez smanjenja kvalitete.

Kako bilo, regulacija ozbiljno ograničava zaradu kovača, te se broj majstora postepeno smanjuje jer je mnogima nemoguće živjeti od prihoda obrta, te je umjetnost u opasnosti od izumiranja. Iz tog razloga kovači su prisiljeni uzimati i dodatne poslove, te izrada tradicionalnih originalnih japanskih mačeva prelazi u drugi plan.

1. Da li je najbolji mač u povijesti?

Danas moderni mitovi tvrde kako je katana super nesalomivi mač, ali iako nisu svi čelici jednaki i katana se kao i svaki drugi mač napravljen od čelika može slomiti. Katana vjerojatno je najtvrđi mač u svjetskoj povijesti, ali tvrdoća je uzrok krhkosti. Mogle su dugo zadržati oštrinu, ali s vremenom uslijed udaraca u tvrđe predmete dolazilo bi do pukotina i oštećenja oštrice. Europski mačevi nisu bili toliko tvrdi kao katane, ali su nekim situacijama mogli podnijeti veću silu. Na primjer, slavne Toledo oštrice iz Španjolske bile su testirane čak na savijanje u obliku slova S i udarcima punom snagom u čelične kacige.

Čak i kada uspoređujemo japanske mačeve s mačevima drugih naroda, vrlo je teško imenovati najboljeg, jer su pojedini mačevi napravljeni za određeni stil borbe i u tom stilu su bili izvrsni, dok bi u drugim situacijama bili manje prikladni. Primjerice, europski mačevi bili su izrađivani za borbu protiv oklopa i štita, te su morali biti maksimalno izdržljivi na udarce.

Japanski mačevi su ipak više dizajnirani za preventivne brze napade i borbu jedan na jedan, a ne za dugotrajne teške borbe u gustim oklopljenim borbenim formacijama kako se ratovalo u Europi.

Kako bilo, teško je dati pravi odgovor koji je mač najbolji, te svaka strana ima svoje vatrene pristaše i protivnike.

Izvor:

http://listverse.com/2015/11/12/10-revealing-facts-about-the-katana/

Dodaj komentar

Sigurnosni kod
Osvježi