Toledo čelik

Na 22 Kolovoz 2017.

Kroz stoljeća kada su u pitanju borbe mačevima pobjednik se nije odlučivao samo na temelju vještine boraca, već je jednu od odlučujućih uloga igrala i karakteristika samog mača. Njegova otpornost i izdržljivost da se ne slomi u dugotrajnoj bitki i da nanese što veću štetu protivniku. Tu izdvajamo Toledo čelik i njegovu izuzetnu tvrdoću od kojeg su kovana zastrašujuća oružja antičkog doba i srednjeg vijeka. Sve europske vojske bile su upoznate s kvalitetom Toledo čelika i mnogi veliki ratnici su se oslanjali na silu Toledo mačeva.

Njihovo podrijetlo vuče još iz davne 2000 godine prije Krista, kada su Iberijski kovači kovali željezne oštrice poznate kao falcate. Posebnu slavu su stekli u borbi Kartage i Rima kada je Hannibalova vojska porazila Rimljane Toledo mačevima. Uvidjevši superiornost materijala oštrice ubrzo su i Rimljani naoružavali svoje legije njima.

Zidovi Toleda

Zidine Toleda

U srednjem vijeku Mauri su osjetili moć Toledo čelika kojim su bile naoružane postrojbe slavnog Kastiljskog junaka i ratnika Rodriga Diaza De Vivara poznatijeg kako El Cid. Arapi su kasnije usvojili tehnike kovanja kako bi proizvodili svoje vitke Scimitare prenoseći tajne izrade iz generacije u generaciju.

Još kasnije, kovači iz Toleda proizvodit će mačeve rapire koji su svoju popularnost stekli kroz avanture D’Artagnana i njegovih mušketira. Slobodno se može reći da su kraljevi širom Europe željeli imati što više mačeva kovanih u Toledu. Njegovu silu nesretno su upoznali i Asteci kada su španjolski konkvistadori osvajali Južnu Ameriku. Možete zamisliti, savršeni čelik tog doba protiv drvenih toljaga. Danas bi takvo nadmoćno oružje nazivali strateškim.

Kovanje mačeva je kroz stoljeća i stoljeća bila jedna od najtraženijih umjetnosti, te majstori iz Toleda s pravom mogu biti ponosni na kvalitetu svojih oštrica, finu izradu i sjajne završne obrade. Ali s pojavom vatrenog oružja bila je sve manja potreba za njihovim zanatom.

rodrigo diaz vivar El Cid

Spomenik El Cidu

Unutrašnja struktura oštrice bila je strogo čuvana tajna kovača, te se nije otkrila do 20. stoljeća. Da bi napravili tako izuzetno oružje, morali su kovati na vrlo visokoj temperature tvrdi čelik s visokim sadržajem ugljika i mekani čelik. Tako su dobivali izvrsna mehanička svojstva, kao i bolju otpornost na habanje. Zvuči jednostavno, ali tajna je bila u odgovarajućem izboru sirovina, njihovom odgovarajući omjer u oštrici i kovanje obje vrste čelika na temperature od oko 790 Celzijusa u točno određenom vremenskom razdoblju. Rezultat je bio savršeni mač ikada izrađen u svijetu.

U ranijim stoljećima kovači su recitirali psalmove i molitve uvijek u istom tempu kako bi se izračunalo vrijeme koliko dugo oštrica smije biti u peći. Taj se vremenski raspored morao poštivati kako bi se dobile željene karakteristike i izbjegla svaka devijantnost. Dulji boravak oštrice u peći otopio bi previse čelik, a kraći boravak ne bi doveo do željene točke taljenja. Samo kovanje je zahtijevalo snagu i učinkovitost u kratkom vremenu... Sljedeći korak je bio hlađenje vodom ili – ponekad – s uljem, kako bi se dobio čisti savršeni šav gdje se čelici preklapaju. U ponekim slučajevima kovači su morali puhati do 20 000 puta kako bi dobili idealnu temperature, ali takav nivo savršenstva omogućavao je maksimalno dvije do tri oštrice godišnje.

U drugim dijelovima svijeta, kovači su pokušavali dostići kvalitetu Toledo čelika, ali pokušaji su bili bezuspješni. Slavni Damask čelik bio je previše tvrd, nimalo fleksibilan jer je sadržavao samo željezo i čelik i nije bio rafiniran od svih mineralnih nečistoća. Švedske oštrice temeljile su se na mekšem čeliku, gorivom u peći, okruženom životinjskim rogovima, kosom, lišćem i slično, te se čelik grijao na temperaturi od oko 900 Celzijusa. Mačevi su se također proizvodili u Solingenu (Njemačka). Tamo su kovači uvijali žice različitih debljina i sadržaja ugljika u cilju dobivanja konačne strukture kombinirane od mekšeg i tvrđeg čelika. Mačevi iz Nimesa (Francuska) također su prepoznati zahvaljujući dobroj kvaliteti.

Svi ti mačevi proizvedeni širom svijeta nisu u uporabi mogli dostići kvalitetu jednaku Toledo čeliku.

Toledo je danas mirni grad s oko 83 000 stanovnika, te je bio glavni grad Kastilje i Španjolske do 1565. godine kad tu ulogu preuzima Madrid. Smješten je oko 70 km južno od Madrida i slobodno se može reći da je pravi raj za sve ljubitelje mačeva, oklopa i svog povijesnog naoružanja.

Izvor: https://www.tf.uni-kiel.de/matwis/amat/def_en/articles/steel_collector/swords_from_toledo.html

armor toledo spain

swords armor toledo1

toledan sword shop2

Dodaj komentar

Sigurnosni kod
Osvježi

Newsletter

Prijava na newsletter

* obavezno polje

Molimo odaberite sve načine na koje želite primati obavijesti od Oruzarnice:

U bilo kojem trenutku možete otkazati pretplatu klikom na vezu u podnožju naših obavijesti. Za informacije o uvjetima privatnosti posjetite našu web stranicu.

Kao platformu za marketing koristimo MailChimp. Klikom na gumb prijava, potvrđujete da će vaši podaci biti preneseni na MailChimp za obradu. Saznajte više o postupcima privatnosti korisnika usluge MailChimp here.