Katafrakti - antička teška konjica

Na 03 Svibanj 2019.

Kada spomenemo oklopljenog jahača i konja, prva pomisao nam pada na srednjovjekovne europske vitezove, ali davno prije u 7. i 8. stoljeću prije Krista pojavili su se konjske postrojbe kako zamjena za bojna kola. Neke postrojbe su bile lako naoružane i koristile su se za izviđanje, potragu i za uznemiravanje neprijateljskih formacija strijelama iz daljine.

Druga vrsta konjice koja se pojavila bila je teško naoružana i oklopljena, te se koristila za razbijanje neprijateljskih redova. Ta zastrašujuća konjica zvala se katafrakti i bila je najteže naoružana konjica u drevnom svijetu.

Riječ „katafrakt“ ima podrijetlo u grčkom jeziku i značila bi „potpuno oklopljeno“ ili „zatvoreno sa svih strana“. Ipak, Katafrakt nije bio grčki proizvod, već su ga usvojile vojske Seleukidskog carstva tijekom 4. stoljeća prije Krista, tijekom vojnih kampanja protiv istočnih susjeda.

Istaknuto je da se jadan on najstarijih prikaza katafrakta može naći u Horezm regiji u Srednjoj Aziji u blizini Aralskog jezera.

Slika dole prikazuje ratnika konjanika obučenog u oklop, naoružanog kopljem i lukom. Procjenjuje se da su se slični oklopljeni konjanici pojavili već u 6. stoljeću prije Krista. Osim kod Seleukida, razne druge srednjoazijske nacije također su imale katafrakte u svojim vojskama.

najstariji prikaz Kataprkata

Reljef Tag-e Bostan (provincija u Kermanshah u Iranu) iz doba Sasanidskog carstva; Jedan od najstarijih prikaza Katafrakta. Pretpostavlja se da je lik na vrhu u sredini Khosrau II. Lik desno je Ahura mazda, bog stvoritelj svijetla, a lik lijevo je perzijska boginja Anahita. Katafrakt nije poznat iako postoje različite teorije o njegovom identitetu, ali sigurno je da je kraljevskog podrijetla. Wikipedia.

Širenje Rimskog carstva na bliski istog dovelo je Rimljane u sukob s Partskim carstvom, koji su također bili nasljednici Seleukida.

Zahvaljujući rimskim povjesničarima koji su pisali o sukobu između Rima i Partije, imamo određenu količinu saznanja o katafraktima. Na primjer, u pojedinim spisima katafrakti su opisani kako najhrabriji od svih perzijskih boraca i da je svaki od njih izgledao kao čovjek od željeza ili kao kip oblikovan čekićem.

Heliodorus također pruža detaljan opis oklopa katafrakta; zatvorena kaciga prekriva glavnu ratnika do ramena, ostavljajući samo dvije rupe za oči. Ammianus Marcellinus (Amijan Marcelin), rimski vojnik i povjesničar iz 4. stoljeća, dodaje da su kacige bile opremljene oblicima ljudskih lica. Oklop od mjedi ili željeza štitio je tijelo ratnika i konja, a bili su naoružani velikim kopljem i mačem.

katafrakt protiv lava

Reljef iz Britanskog muzeja prikazuje Partijskog katafrakta u borbi s lavom. Wikipedia.

Glavna zadaća kataprakta bila je probijanje neprijateljskih linija, a zbog same težine oklopa ulet u protivničku formaciji bio je vrlo silovit.

O samoj snazi naleta na neprijatelja, također je naglasio rimski povjesničar Tacitus (Publije Kornelije Tacit). „Kada oni (Sarmati) napadnu neprijatelja na konju, jedva da ima se ijedna linija može oduprijeti.“

Strahovita sila naleta može imati psihološki utjecaj na neprijatelja , zapisao je drugi povjesničar Cassius Dio (Dion Kasije Kokejan). U svom izvješću o Crassusovom (Marko Licinije Kras) katastrofalnom porazu u bitki kod Harana, Dio spominje da su mnogi legionari umrli u prvim napadima katafrakta.

Ugled katafrakta dodatno je pojačan izjavama antičkog povjesničara Plutarha, da je njihov nalet imao snagu da kopljem probije dva čovjeka.

Rimljani su procijenili da je bilo potrebno osam redova legionara da se zaustavi napad perzijskog katafrakta.

Kako je rimska konjica postajala sve jača i jača u srednjem i kasnom razdoblju carstva, Rimljani su pečeli koristiti kataprakte u svojim redovima i na kraj su postali okosnica bizantske vojske.

Anna Komnena, bizantska povijesničarka zapisala je;

„Napad katafrakta u punom galopu moga je probiti zidine Babilona.“

Katafrakt

Napad katafrakta; reljef u Firouzabadi u Iranu. Wikipedia.

Ipak, katafrakti nisu bili nepobjedivi, kako to obično biva, njihova najveća snaga i prednost, bila je i njihova slabost. Na primjer, težina oklopa je bila toliko velika da je ratniku trebalo dugo da se popne na konja. Na samom konju, u sedlu ratnik je bio relativno siguran, međutim ako bi bio srušen tijekom bitke postao bi laka meta za neprijatelje zbog nepokretljivosti.

Zatim, iako je teški oklop pružao dobru zaštitu, uvelike je smanjivao izdržljivost konja. Nadalje, često bi dolazilo do pregrijavanja tijela u oklopu i dehidracije. Tu slabost dobro je iskoristio rimski car Aurelijan tijekom bitke protiv Palmirskog carstva kojeg je predvodila kraljica Zenobija.

Aurelijan je mudro iskoristio svoju laku konjicu kako bi isprovocirao napad katafrakta. Konjici je bilo zapovjeđeno da „odglumi“ povlačenje. Ubrzo su teško oklopljeni katafraki podlegli vrućini, a rimska laka konjica je zatim uništila iscrpljene palmirske katafrakte.

Oklopi katafrakta pružali su dobru zaštitu protiv strijela i mačeva, ali ispostavilo se da slabije podnose napade tupog oružja. Aurelijina vojska je u svojim redovima imala trupe iz Palestine specijalno naoružane toljagama i štapovima za borbu protiv palmirskih katafrakta.

trajanov stup katafrakti

Najveća opasnost za katafrakta je bio pad s konja. Prikaz s Trajanovog stupa u Rimu, sarmatski katafrakti bježe ispred rimske konjice za vrijeme Dačanskih ratova oko 101. godine. Wikipedia.

Unatoč navedenim slabostima, katafrakti su bili vrlo moćna i opasna konjica. To najbolje pokazuje činjenica da su ih najprije usvojili Seleukidi, a poslije i Rimljani. Osim njih, Sasanidi i Bizantinci, koji su bili nasljednici Rima i Partskog carstva, također su koristili katafrakte u svojim redovima.

Zadržali su se na bojnim poljima do srednjeg vijeka, kada su se u Europi počeli kovati bolji čelici i pojavom viteza. Bizant je usvojio zapadnu tehnologiju i inovacije, ali je svoje teške konjanike i dalje nazivao katafrakt.

rekonstrukcija sasanidskog katafrakta

Rekonstrukcija sasanidskog katafrakta

Sličnost s vitezovima

Sličnost katafrakta i viteza vrlo je velika. Imali su vrlo upečatljive uloge u borbi, te su bili naoružani dugim kopljem, a za rezervno oružje imali su mač, sjekiru, buzdovan ili čak manje koplje. Postavljanje na sedlo na konju i silazak bio je podjednak. Oboje su bili članovi plemstava, ili barem iznimno bogati pripadnici svojih društva, često trenirani od malih nogu.

Za razliku od katafrakta, vitezovi su se rijetko koristili za frontalni napad na formiranu liniju pješadije. Više su se koristili za napade na protivničku laku konjicu, strijelce ili za udar s boka. Mnogi generali su ih čuvali za završni udarac na neprijatelja.

U cjelini i katafrakti i vitezovi su se borili iznimno dobro, ali s različitim zadaćama na bojnom polju.

katafrakt protiv viteza

Katafrakt protiv viteza, 11 – 13 stoljeće (prema oklopu).

Pridružite se Oružarnicu na Facebooku.

Dodaj komentar

Sigurnosni kod
Osvježi

Newsletter

Prijava na newsletter

* obavezno polje

Molimo odaberite sve načine na koje želite primati obavijesti od Oruzarnice:

U bilo kojem trenutku možete otkazati pretplatu klikom na vezu u podnožju naših obavijesti. Za informacije o uvjetima privatnosti posjetite našu web stranicu.

Kao platformu za marketing koristimo MailChimp. Klikom na gumb prijava, potvrđujete da će vaši podaci biti preneseni na MailChimp za obradu. Saznajte više o postupcima privatnosti korisnika usluge MailChimp here.